Knjiga Mire Šuvar: „Vladimir Velebit – svjedok historije“ nastala je na osnovi višegodišnje suradnje i trogodišnjih razgovora autorice s Vladimirom Velebitom (1907- 2004), autentičnim svjedokom i akterom povijesti dvadesetog stoljeća.
Prvo se izdanje pojavilo pred četrnaest godina (2001.) i izazvalo veliki interes javnosti. Knjiga se nekoliko tjedana nalazila na top-listama najprodavanijih publicističkih knjiga u Hrvatskoj. Naklada od 3.500 primjeraka odavno je rasprodana, najviše u Hrvatskoj, a jednim dijelom i na područjima bivše Jugoslavije. Budući da za knjigu postoji veliki interes, posebno u posljednje vrijeme, izdavač se odlučio za ovo drugo izdanje. Dopunio ga je rezimeom (na engleskom jeziku), dvije informacije vezane uz prvo izdanje, te s još dvadesetak fotografija, medu kojima su i fotografije triju umjetničkih („obiteljskih“) slika Vladimira Bečića, koje se nalaze u stanu njegove kćeri Vere Velebit u Zagrebu.
Knjiga ima dva dijela. Prvi dio, pod naslovom „Jedna izuzetna biografija“, sadrži najznačajnije događaje i zanimljive pojedinosti iz Velebitovog života. Ima dvadeset poglavlja, među kojima su priče o njegovom porijeklu i precima; djetinjstvu, školskim i studentskim danima; karijeri suca (u Nišu, Leskovcu, Prištini, Kičevu, Šidu) i odvjetnika (u Zagrebu); uključivanju u ljevičarski pokret; poznanstvu s Titom i odlasku u partizane, ulozi „oficira za vezu“ Vrhovnog štaba NOVJ sa zapadnim saveznicima, boravku i aktivnostima (kao Titovog izaslanika) u Londonu, značajnim dužnostima u jugoslavenskoj i međunarodnoj diplomaciji…
Drugi dio, pod naslovom „Svjedok historije“, ima dvadeset sedam poglavlja u kojima su reproducirani razgovori koje je Mira Šuvar vodila s Vladimirom Velebitom od rujna 1998. do rujna 2001. godine. Ovo su naslovi nekih poglavlja: Prvi susreti s Titom i razdoblje ilegalnog partijskog djelovanja u Zagrebu; Okupacija Jugoslavije, ustaše i četnici, prva godina NOB-a; Značaj misija NOVJ kod saveznika; Susret i sporazum Tito – Šubašic na Visu; Nova misija u Londonu i susret Tita i Churchilla u Napulju; Odnos zapadnih saveznika prema NOB-u; Namjesništvo, koaliciona vlada i rasplet u Jugoslaviji 1945. godine; Borba za priključenje Istre, Rijeke, Slovenskog primorja Jugoslaviji i rješenje tzv. tršćanskog pitanja; Sukob Tito – Staljin i sudbina tobožnjeg engleskog špijuna; Usponi i padovi jugoslavenske vanjske politike i diplomacije od 1945. do 1990. godine; Prazni hodovi međunarodne diplomacije i birokracije; Raspad avnojske Jugoslavije i potpaljivači ratnih požara…
Knjiga sadrži i Velebitova sjećanja na mnoge poznate historijske i druge ličnosti sa kojima se susretao, sa nekima i surađivao, a sa nekima i prijateljevao. Evo samo nekih imena: Mladen Iveković, Vladimir Ibler, Veda Zagorac, Herta Haas, J. B. Tito, Veselin Masleša, Ivo Lola Ribar, Josip Kopinič, Andrija Hebrang, Ivo Politeo, Milovan Đilas, Koča Popović, Isidor Papo, Ivan Šubašić, kralj Petar, Rudolf Bićanić, Sava Kosanović, Josip Smodlaka, Izidor Cankar, Leo Mates, Gojko Nikoliš, Oskar Danon, Bela i Miroslav Krleža, Marko Ristić, Frano Kršinić, Zinka Kunc, Joža Horvat, Winston Churchill, Bill Deakin, Sir Fitzroj Maclean, Glaise von Horstenau, feldmaršal Alexander, Edvard Beneš, Ana Pauker, KIement Gottwald , Isaac Deutscher, Say Sulzberger…
Knjiga ima 524 strane plus dva bloka fotofrafija (na 24 strane), meki uvez (sa klapnom), format 24x18.
Korice je oblikovao Borivoj Dovniković Bordo.
Cijena knjige je 250 kuna.
Biografski podaci
o Vladimiru Velebitu
Vladimir Velebit rođen je 1907. godine u Zadru, a preminuo je 2004. godine u Zagrebu. Djed mu je bio austrijski general, a otac austrijski časnik koji je službovao u raznim mjestima Austro-Ugarske Monarhije. Završio je osnovnu školu u Beču, građansku školu u Čakovcu, gimnaziju u Varaždinu, a pravni fakultet u Zagrebu. Službovao je kao sudski pripravnik u raznim mjestima Kraljevine Jugoslavije. Uoči Drugog svjetskog rata radio je kao odvjetnik u Zagrebu, postao ljevičarski aktivist, upoznao se i sa Titom i za njega obavljao neke zadatke. Iz Zagreba je, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, otišao u partizane.
Vodio je (1943. godine) vojnu misiju NOVJ kod zapadnih saveznika, bio Titov glavni čovjek u kontaktima ne samo s visokim britanskim i američkim oficirima, već i s Winstonom Churchillom i ljudima iz izbjegličke jugoslavenske vlade u Londonu.
Bio je jedan od utemeljitelja jugoslavenske diplomacije 1945. godine, pomoćnik ministra vanjskih poslova (Šubašica), ali je 1948. godine, nakon što su ga Staljin i Molotov u pismu Titu optužili da je engleski špijun, morao napustiti diplomaciju. No, ponovno se (1950 godine) našao u ulozi diplomate kada je Jugoslavija trebala kredite i pomoć sa Zapada. U SAD je vodio pregovore sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom. Kasnije je imenovan za jugoslavenskog poslanika u Rimu, pa za ambasadora u Londonu, gdje je pripremio Titovu prvu posjetu Zapadu (1953. godine).
1960. godine odlazi u međunarodnu diplomaciju. Postaje visoki dužnosnik Ujedinjenih nacija. Tadašnji generalni tajnik OUN Dag Hammarskjold imenovao ga je za tajnika Europske ekonomske komisije u Ženevi na kojoj je dužnosti ostao dva mandata. Bio je prvi dužnosnik iz zemalja tadašnje „Istočne Europe“ imenovan na tu funkciju…